Ponekad čujem da je svijet pozornica i da svatko dobiva po zasluzi, kao što to pjesnik reče.
Sudbina se poigrala udjeljivši mi ljubav sa tobom moja draga.
Scena prva, naš susret. Zavolio sam te na prvi pogled. Ti si znala svoj put ne gubeći iz vida što želiš. Ko bi reć...
A onda scena druga, izgledala si promijenjeno, igrala čudno a da ja nikad ne saznam zašto... Dušo lagala si kad si rekla da me voliš a ja nisam imao razloga da ti ne vjerujem...
No ja ću radije živjeti bez tebe nego slušat tvoje laži!
Nema komentara:
Objavi komentar